26/11/2020
Advokatska komora sa Vrhovnim sudom razmatra model implementacije ENEMLOSa
U prostorijama Vrhovnog suda Crne Gore, 26. novembra 2020.g., obavljene su konsultacije povodom modela implementacije ENEMLOSa između predstavnika Advokatske komore, direktorke projekta dr Nine Radulović i sekretarke Ivane Aničić, i sekretarke Vrhovnog suda mr Ksenije Jovićević sa saradnicom, nadležne za implementaciju projekta od strane Vrhovnog suda.
Direktorka projekta AK je objasnila želju i spremnost Komore da obezbijedi uspješnu implementaciju projekta i njegovu trajnu održivost i nakon prestanka eksternog finansiranja. Prezentovan je model implementacije koji omogućava ostvarenje navedenih ciljeva, a potpuno je prilagođen nacionalnom pravnom okviru. Zahvaljujući istom modelu pravna klinika bi ciljnoj grupi, odnosno ugroženim socijalnim strukturama, mogla da pruži kompletnu pravnu uslugu, tj. i „pravni savjet“ i „pravno zastupanje“. Pravno zastupanje bi bilo moguće obezbijediti u skladu sa važećim Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći, shodno članu 30, na način da se ENEMLOS projekat sa specijalizovanom kadrovskom listom introdukuje na Spisak advokata za besplatnu pravnu pomoć koji Komora dostavlja pravosudnim institucijama, a što je u isključivoj nadležnosti Komore. Time bi se ujedno obezbijedio tačno određeni broj i strukturalni portfolio pravnih predmeta neophodnih za uspješnu realizaciju ENEMLOSa, kako to predviđa Međunarodni ugovor o saradnji na projektu. Dugoročno, ovakav pristup predstavlja ključ održivosti pravne klinike, jer bi se socijalno angažovanje advokata po ovom osnovu kompenzovalo već postojećim mehanizmima finansiranja u okviru nacionalnog pravnog sistema. Takođe, predloženi model realizacije projekta apsolutno ne zadire u generalna prava advokata na zastupanje po službenoj dužnosti, jer ne remeti redosled zastupanja prema postojećem Spisku advokata sačinjenom za ove potrebe, već ga zanemarljivo usporava, s obzirom na neznatan broj slučajeva koji bi na godišnjem nivou bili delegirani po ovom osnovu.
Sekretarka Vrhovnog suda Jovićević pozdravila je među-institucionalnu saradnju na projektu i ocijenila projekat kao korisno nastojanje da se u sistem visokog obrazovanja pravnika kao sistemski i obavezujući segment uvede i pravna praksa. Konstatovala je činjenicu da su elementi realizacije kao što su sastavljanje Spiska advokata za službena zastupanja i eventualno zaključenje ugovora o realizaciji projekta sa pojedinim advokatima pitanja internog karaktera u isključivoj nadležnosti Advokatske komore. Iznijela je mišljenje da je primjena Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći odvojena stvar u odnosu na realizaciju projekta, odnosno da njegova primjena nije nužna za realizaciju. Po mišljenju ove institucije putevi ka održivosti pravne klinike su u aktuelnom trenutku vrlo neizvjesni i njihova vizija nije jasna, a da li će održivost biti moguća vidjeće se i odlučivati kada se projekat završi. Takođe, izraženo je mišljenje da su advokati za rad na projektu sa studentima već plaćeni iz projektnih sredstava, a da bi angažovanje na pravnoj klinici u sferi pravnog zastupanja koje se odnosi na sastavljanje tužbi, drugih podnesaka i preduzimanje drugih pravnih radnji trebali da realizuju besplatno. Kao moguće rešenje za dostizanje kvote pravnih predmeta predviđene međunarodnim ugovorom kao uslov uspješne realizacije, Jovićević smatra da bi advokati sa kadrovske liste ENEMLOSa trebali da predmete koje inače dobiju po osnovu službenog zastupanja ili druge predmete podijele sa polaznicima pravne klinike, odnosno studentima. Takođe, niže pravosudne instance nijesu partneri u projektu da bi se uključile u njegovu realizaciju, zaključuje Jovićević.
Dr Radulović se saglasila sa konstatacijom da primjena Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći nije nužna za realizaciju projekta, te istakla da je to stvar među-institucionalnog dogovora i dobre volje. Primjena predmetnog zakona bi projektu obezbijedila „dodatu vrijednost“ kroz poznate mehanizme finansiranja pravne pomoći ugroženim socijalnim grupama, pri čemu pravila Erasmus+ finansijske podrške ne zabranjuju, nego podstiču ko-finansiranje. Takođe, plasiranje predmeta prema pravosudnim institucijama isključivo uz angažovanje advokata, tj. putem njihove raspoloživosti da rad na svojim ličnim predmetima dijele sa studentima, bi izazvalo niz problema u radu klinike. S obzirom da u radu klinike učestvuje relativno mali broj advokata u odnosu na ukupni broj advokata sa Spiska za zakonsko zastupanje, pravna klinika bi dugo morala da čeka na red da dobije u razmatranje ove predmete, a to u nekim slučajevima može trajati više godina. Ne bi postojala mogućnost da se advokati mentori studentima dodeljuju na predmetima iz oblasti za koje su najviše specijalizovani. Dodatno, svi ostali predmeti bi se morali tarifirati po minimalnoj cijeni rada propisanoj Advokatskom tarifom koja je obavezujuća za advokate, a duplo je nepovoljnija za ciljnu grupu projekta, ugrožene socijalne slojeve, od cijene rada propisane Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći. Prema aktuelnom projektnom okviru, angažovanje advokata je plaćeno za mentorstvo studentima, a ne i za preduzimanje pravnih radnji, što omogućava rad klinike samo u domenu pravnog savjeta. U krajnjoj liniji, Advokatska komora u okviru svojih nadležnosti i mogućnosti iznosi velikodušnu ponudu od značaja za uspostavljanje, uspješnost i održivost pravne klinike, ali ne insistira na njoj, ako ostale partnerske institucije nemaju interesovanja, istakla je Radulović.
Sagovornici su zajednički zaključili da je potrebno dodatno razmotriti predloženi model i druge mogućnosti za postizanje održivosti pravne klinike, te upriličiti trilateralni sastanak sa predstavnicima Pravnog fakulteta UCG kao koordinatora i korisnika projekta da bi se utvrdile njegove preference.
